pogonsko knjigovodstvo

Proces proizvodnjeda je specifičan po tome,šro koristeći prirodan bogastva,ili sirovine,poluproizvode ili gotove proizvode,koristimo da bi proizveli novi proizvod.Praćenje promjena u ovom segmentu se uveliko razlikuje od praćenja promjena u trgivini robama ili uslugama.
Da bi jedan hotel ili restoran prodao „hranu“ koju nudi u „jelovniku“, tu istu hranu treba i proizvesti.Da bi jedno preduzeće ili pekara prodavalo „hleb i razna peciva“ prvo ih treba proizvesti.Ako jedna kompanija prodaje namještaj (sopstvene izrade) naravno da ga mora proizvesti,kao što to treba da uradi i kompanija koja se bavi prodajom raznih vrsta „betona“ za potrebe gradjevinarstva.Primjera je mnogo,ali je zajedničko da svaka od ovih komanija „nešto proizvodi“,odnosno koristeći sirovine,poluproizvode ili gotove proizvode „stvara novi proizvod“.Tako npr brašno,kvasac i ulje su za nekog „gotovi proizvodi“ ali u proizvodnji hleba i peciva ti isti artikli su sirovina ili materijal za proizvodnju.

Osnovni dokumenti u „proizvodnji“ su : sastavnice,trebovanja,ulaz I izlaz gotovih proizvoda.Proizvodnja ili pogon su povezani sa magacinom materijala iz kojeg „trebuju“ potreban material ili sirovine,koje troši prema odredjenim „sastavnicama“,a zatim u magacinu gotovih proizvoda skladišti I otprema gotove proizvode.Dio računovodstvo koji prati opisani process naziva se „pogonsko knjigovodstvo“.

Na žalost,mnoge kompanije „izbjegavaju“ organizovati „pogonsko“ knjigovodstva I po pravilu prave velike greške.Van prave kontrole je čitav process nabavke I trošenje materijala (a to je najveća stavka u procesu proizvodnje) kao najznačajnijeg odliva novca.Čini se (a obično ih drugi u to uvejere bez pravih atgumenata) da nema nikakve potrebe voditi evidenciju o tome da li ćemo za proizvodnju nečeg potrošiti 100 gr. I 10m3 ili 30 kg neke sirovine „vise ili manje“,I ne sluteći da se takav stav odražava kako na rasipanje novca,tako I na nemogućnost vodjenja cjenovne I markentiške politike,kontrole uposlenih saradnika,planiranja I rukovodjenja u pravom smislu te riječi.
Iz naše prakse imamo niz primjera gdje su „menadžeri“ godinama smatrali da cijenu svog „gotovog proizvoda“ ne mogu oboriti i time povećati svoju konkurentnost,koji se nisu na adekvatan način mogli izboriti sa reklamacijama svojih kupaca,tumačeći takve stavove neopravdanim :“Pa pobogu sve radimo po Pravilniku“.Medjutim kada su nas poslušali da uvedu „pogonsko knjigovodstvo“ i kada smo ih „edukovali“kako se to radi,nakon par mjeseci su uvidjeli : prvo da su ih „prevarili“oni koji su ih savjetovali da im to ne treba,a drugo uvidjeli koliko su godinama unazad „gubili“ kako u novcu,tako i u „reputaciji“.Troškove nabavke materijala su smanjili u prosjeku za 30%,dobili su evidenciju praćenja cijene koštanja po jedinici proizvoda, koja je bila niža i do 40% od one kojom su oni do tada kalkulisali (odokativnom metodom),pa se samim tim stvorio prostor za upravljanje cjenovnom politikom i dizaja nivoa konkurentnosti (niže cijene,popusti,akcije i sl).Na kraju i najvažnije bili su sigurni da kupac dobija kvalitet koji kupuju,jer je dobijena potpuna kontrola postupanja po „sastavnicama“ za proizvodnju proizvoda.Reklamacije su prestale,a pohvale počinje da stižu.Sve navedeno je bilo „vrijedno“ uvodjenja samo malo dodtanog administriranja,formiranja dodatne dokumentacije i adekvatnog bilježenja u poslovnim knjigama.
Ukoliko u vašem poslovanju imate „proces proizvodnje“,a nemate pogonsko knjigovodstvo dobro se zamislite i razmislite što gubite.
Ukoliko sa postojećim kadrom niste u stanju da riješavate ove (inače sasvim normalne)probleme,možete da nas angažujete da postanemo dio Vašeg Tima. Praktično iskustvo I metodologija našeg rada (koja znači I implementaciju)su naša najbolja preporuka.